27/07/2026
‼Bl. Tit i medicinska sestra koja mu je ubrizgala smrtonosnu injekciju‼
Nakon uhićenja o. Tita su odveli u koncentracijski logor Dachau gdje je bio izložen raznim trpljenjima i mučenjima. Kao posljedica toga, boravio je u bolničkom dijelu logora gdje je upoznao medicinsku sestru koja ga je naposljetku i ubila smrtonosnom injekcijom, a koja je nakon obraćenja svjedočila o posljednjim trenutcima njegova života. Ispričala je kako je on hrabro podnosio mučenja, govoreći: „Oče, neka ne bude moja volja, nego Tvoja” te kako su je drugi zatvorenici mrzili i vrijeđali s najgorim uvredama, na koje je ona podjednako uzvraćala, dok je o. Tit prema njoj pokazivao osjećajnost i poštovanje poput pravog oca. Jednom ju je primio za ruku i rekao joj da će moliti za nju, darujući joj svoju krunicu sačinjenu od grančica i drva. No ona ju je odbila govoreći da joj to ne treba jer ne zna moliti, a o. Tit je odgovorio: „Nije potrebno da izgovoriš sve Zdravomarije, reci samo moli za nas grešnike.”
O svojim je tamničarima o. Tit uvijek govorio: „Oni su također djeca dobrog Boga i možda još uvijek u njima ima nešto što se može spasiti…” I Bog mu je udijelio upravo to posljednje čudo. Naime, doktor je u logoru injekciju s otrovom sarkastično nazivao „injekcija milosti”, a dok ju je medicinska sestra ubrizgavala o. Titu, ona se uistinu ispunjavala Božjom milošću. Upravo je ta medicinska sestra kasnije, za vrijeme kanonskog procesa beatifikacije, svjedočila kako joj se zauvijek u pamćenje urezalo lice tog svećenika te da se osjećala loše što mu je morala ubrizgati tu injekciju, iako je to učinila mnogo p**a prije, jer je na njemu vidjela nešto što prije nije upoznala. Rekla je da je on, poput Krista, imao suosjećanja prema njoj.
Izvor teksta:https://cipecar.org/wp-content/uploads/2019/05/fi2titus-brandsma.pdf
Izvor fotografije: https://laudato.hr/sites/default/files/2ef43e0d-9189-469b-81a8-3115541de10d.jpg
