Maksimilian

30/03/2026

Srećom pa nam je preživjelo cvijeće za ove vremenske prilike. S obzirom na stanje vani, njeno vrijeme tek dolazi

26/05/2025

Ko si, da si, gladan o'šo nisi

20/09/2024

Priča o balerini

Ovo je priča koja godinama stoji neispričana. Dugačka za društvene mreže, ne uklapa se u savjete marketinških gurua o duljini teksta. Možda nije najbolje napisana ali mora ostati zabilježena.
Ivan Diklić naš prvi djelatnik. Jako se trudio u svojim kasnim dvadesetima proživjeti ono neostvareno '90-ih. Od svih nedobrih osobina, više za sebe nego za druge, ima jednu divnu. Žene se kraj njega, (i to ne govorim nimalo vulgarno) osjećaju posebno i shvaćeno.
Počeše nam dolaziti gosti iz cijelog svijeta. Ivan ih je volio voditi po Osijeku. Kapalo je tringelta, taman za izlaske…Očigledno da ih je jako dobro vodio jer godinu iza toga su ga povukli da radi kao vodič za australsku agenciju. Ode on, prođe par godina i eto ga…završila sezona, kasno poslije podne, otvara vrata gotovo pa ozbiljan čovjek.
Ulazi s paketom u ruci i kaže –donio sam poklon. Radujem se njemu ali i poklonu, grabim da otvorim kad on smirenim, gotovo istočnjačkim pokretima krene praviti čaj i kaže- a ne, prvo moraš čuti priču.
Elem, kao vodič po Europi, dobio je to ljeto turu kroz Grčku. Troje turista- jedan par koji nije baš trebao društvo i gospođa iz Hong Konga. Veći dio dana njih dvoje bi proveli zajedno, prepričavali dogodovštine, gdje su radili, s kim su bili i za 3-4 dana dosta naučili jedno o drugome.
Sjeli su zadnju večer u restoran i ona vadi paket, stavlja ga pred njega i kaže –ovo ponesi sa sobom, ali prije nego otvoriš moraš čuti priču.
Žena 50-ak i nešto godina, u nekretninskom biznisu, ovo joj je prvi odmor nakon 30 godina. Sama je, bez muža, djece, posao joj je sve.
Ja nervozno pipam i okrećem taj paket pokušavajući shvatiti što je unutra dok Ivan i dalje smireno miješa zeleni čaj temperature 70C.
Strpi se, govori on, (lagano tapkajući podočnjake vrećicama čaja). Ja sam ovo slušao par sati između zalogajčića neke morske ribe s najviše kostiju ikad, možeš i ti par minuta.
Priča mu ona- hodam po Ateni, istražujem i jedan dan ugledam kiparski atelje. Kipar unutra radi, ja stojim očarana pred balerinom u izlogu. Čežnja, ljepota, sloboda, elegancija, gracioznost, sve je bilo u njoj.
Otišla sam dalje.
Idući dan opet sam došla, stajala zamišljena i dalje opčinjena prizorom. Hoću li je kupiti, neću, hoću, ipak neću, prođem.
( Ja slušam i razmišljam- nije ni čudo. Ako je umjetnost hrana za dušu, duši koja desetljeća gladuje dugo treba da hranu prihvati)
I nastavlja ona -treći dan sam odlučila. Napokon uđem u atelje, kupim balerinu, odem presretna u svoju hotelsku sobu i stavim je ispred sebe ne bi li uživala.
A onda me poklopio val realnosti.
Sjedeći sama u hotelskoj sobi počela sam razmišljati… A gdje ću ja s njom? Selim se iz jedne kuće u drugu kuću kako koju prodam, idem iz hotela u hotel, gdje bih ja to uopće držala? - Ja imam kuće ali nemam dom. Znaš Ivane, taj Maksimilian što si mi pričao, čini mi se kao mjesto koje bi mi se moglo svidjeti. Odnesi balerinu tamo. Da me čeka nešto moje jednog dana kada dođem.
Još uvijek Vas čeka G. Xiu

06/05/2023

Britancima čestitamo, a Camilli hvala što nas je onomad svojom posjetom podsjetila koliko je svaka obitelj posebna. I vrijedna.

Pozvali su nas iz Muzeja Slavonije da im posudimo tanjure za doček engleske kraljevske obitelji.
Imaju oni eksponata ali prerijetki su i prevrijedni.
To je kod nas običaj, draga Camilla: prvo ideš kod susjeda ako ti nešto fali.
Vojvotkinji će biti poslužena juha prilikom posjeta Osijeku. Ne sumnjam da će joj se svidjeti.
Draga Camilla, rekla bih Vam, a nemam priliku, da se iz tog tanjura jedino juha i može jesti. Pileća ili goveđa, s ručno rezanim rezancima, sos i meso, poslije pečeno...
Ono što ne znate, ono što Vam nemam kada reći, jest da u tom tanjuru ima toliko povijesti, baš kao i u obitelji u koju ste se udali.
Znate Camilla, nakon II. svjetskog rata, naše bake i majke vraćale su svoje izgubljeno dostojanstvo i otete posjede kroz posteljinu i ručnike, spremljene u ormarima kćerkama za miraz. I kroz kristalne čaše u vitrinama i servise za ručavanje koje su vadile nedjeljom i kada gosti dođu na slavlje il' žalost.
Nikada ih nisam razumjela. Nisam razumjela ni '92 kada je taj tanjur iz kojeg ćete probati juhu, umotan u novinski papir, kao blago prenošen u izbjegličkom kamionu preko 6 granica.
Pucali su na nas, prijetili životima a moja majka nije htjela otići bez svog servisa za ručavanje i pozlaćenog escajga za 24 osobe. Nisam razumjela.
Do danas. Danas sam se, noseći Vam tanjur moje majke, po prvi put zagledala i shvatila.
Ispred mene je bio prazan tanjur, pun povijesti moje obitelji.
I zato, draga Camilla, hvala Vam.
Najiskrenije želim dobar tek.

They called from Museum of Slavonia today, asking us to lend them plates for Royal Family welcoming ceremony. The museum does have some appropriate exhibits, but those are too rare and too valuable.
It's a custom here, dear Camilla: if you need something, your next door neighbour is where you ask first.
The Duchess will be served soup during her visit to Osijek. I have no doubts that she will enjoy it.
Dear Camilla, I would like to tell you, but I don’t have a chance, that only soup can be eaten from that plate: chicken or veal, with handmade noodles, sauce and meat, and a roast afterwards…
What you don't know, what I don’t have time to tell you, is that this plate treasures so much history, just as the family you married into.
You know, Camilla, after WW2, our grandmothers and mothers were trying to return their lost dignities and stolen properties through linen and towels, kept in wardrobes as dowries for their daughters. And through crystal glasses, sets of dining plates and cutlery that they would only pull out on Sundays and on special occasions- when guests would gather to celebrate something or to mourn.
I never understood them.
I did’t understand in 1992, when that plate, that you are going to taste your soup from, was wrapped into newspapers and carried in across six borders in a refugee truck, like some kind of treasure.
They were shooting at us, threatening our lives, but my mother didn’t want to leave without her dining plates set and gilded cutlery for 24 persons.
I didn’t understand.
Until today. Today, as I was carrying my mother’s plate for you, I realized that things finally made sense to me.
In my hands I was holding an empty plate, full of my family’s history.
I thank you for this, dear Camilla.
And I sincerely wish you bon appétit!

22/04/2023

Prvo fruŠČuk, onda na put

26/08/2022

Jedna od naših soba u prizemlju prilagođena je teže pokretnim osobama i osobama u invalidskim kolicima. Često nas pitaju koliko imate gostiju kojima treba ta soba? Pa... da ima više takvih soba u Gradu, bilo bi i više gostiju. Kada postoji mogućnost takve prilagodbe, to postaje civilizacijsko pitanje hoćete li napraviti. Bar je nama bilo. Ne košta puno više za opremiti, samo malo dobre volje i razmišljanja.
Ono što smo naučili kroz sve ove godine jesta da svi mi, prije ili kasniije u životu, jesmo oni kojima treba soba prilagođena teže pokretnim osobama. Žena u 9 mjesecu trudnoće bila je prva gošća, drugi je bio mladić od 25 god. polomljen nakon prometne nesreće , a tek generacija 80+...godina. Oduševljeni. I u pogonu je stalno. Hodali ili ne hodali- to nam je najveselija soba. Na svakoj fotografiji je opis što je rađeno- ako nekoga više zanima

16/08/2022

Plaćanje smještaja kriptovalutama od sad i u našoj butigi. U korak s vremenom. Jesmo u povijesnoj zgradi al' duh nam je mlad. Kriptovalutaši welcome 🙂

15/07/2022

Kakav je to doručak bio! Pa sad ne voli ovaj posao.

12/07/2022

Balet Theater Pforzheim na OLjK-u. Neki oduševljeni, neki iznenađeni sadržajem ili je iznenađenje zbog naše Goce u sredini?

16/06/2022

Božićna zvijezda još uvijek živi...