18/08/2026
Malo ću palamuditi.
Znate one vječno nasmijane ljude, većinom žene, g6 osmijeh od uha do uha, slatke i njinjave?
Kad čujen to tepanje, riga mi se.
Ajme draga, di si, kako si, njinjinji.
Pa te grli, pa te p**a.
Ti je u čudu gledaš, sestro mila kako ti se da.
Niti volin ja tebe, niti ti mene.
Ne muči se.
Odi ća trošit energiju na nekoga kod koga to pali.
U susretu s takvima, svaka pora moga bića skriči FALŠA!!!
Obično imaju kvarat mozga, pa je svima ža ka uvridit ih, jer su ka sirote i dobre.
Nema ničega sirotog ni dobrog u zloj glupači, koja polako, ali sigurno gazi sve prid sobon do cilja.
Za ne falit, uvik imaju neki cilj.
Koji je obično u nekoj paralelnoj stvarnosti.
Ne znan, ali svaki ki do dvaesetipete godine nema makar dva neprijateja, slučajno ili namjerno stečena, nije čovik nego falšo govno.
Ako ne glumataš i ne lažeš, ne moreš bit dobar sa cilin sviton.
Onda se dogodi da neki takav umre.
Ajmeee!!
To anđel!
To kanonizirano u trenu!!
Svetac dok je svita i vika.
A u zbilji govno.
I sad, ako si cili život živija ka govno, u momu libru nema te smrti ka će te pritvorit u tratinčicu.
Ostaješ samo balega.
Moj muž zna reći, da ti padeš mrtva, to bi bi najveći sprovod na otoku ikad.
99,9 posto njih bi došlo samo da te turne i uvjeri se da te je stvarno vrag odni.
Meni to ni mrsko.
Znači da san živila kako san tila.
A ne kako su malograđani tili.
Da san imala mozak, stavove, uvjerenja kojih san se držala i koja san branila.
Da san uvridila samo kad san tila, rijetko, skoro nikad nenamjerno.
I živo me se jebe ca me ne volite.
Volin ja samu sebe.
Voli me Peromuž.
I to mi je dosta.
Zac vo pišen?
Zato ca je partila Vedrana Rudan.
Moga si je volit, ne volit, ali je brate bila dosljedna i zna si šta od nje moreš očekivati.
U nekim stvarima sam se slagala s njom, u nekima ne.
I?
Beštimala je?
Pa ca.
Njezin izbor.
Ne moraš je ni čitati ni slušati.
A još manje beštimati ka ona.
Nije da je nekoga tirala.
Meni kad je išla na živce, ja bi je izgasila.
Klik i adio.
Piše da je partila tamo di nema signala.
Nema tamo ni bola.
Nema ni umobolnika.
Laka joj zemja...