Gradnja ovog velelepnog zdanja u Nikšiću, trajala je nekoliko godina. godine bio angažovan na izvođenju radova i doprojektovanju, sjeća se da se, kako bi hotel bio završen u ugovorenom roku, radilo u tri smjene. Iz
tog perioda, Minjević je zapamtio još jedan zanimljiv detalj: – U enterijeru kafane, na čitavom
zidu, u njenom pročelju, rađena je jedna apstraktna slika crnogorskog krša, živopisnog ko
lorita. Na skelama, u prisustvu nekoliko uglednih Nikšićana, pažljivih posmatrača, jednog
dana, slikali su poznati naši slikari Vušković, Prijić i Berkuljan, nama u publici bili okrenuti
leđima. Iznenada je u salu “uletio” jedan uvijek arogantan i nabusit sugrađanin i povišenim
tonom upitao: – Ko su ovi što mažu ovaj zid? jested a sam ja u školi imao jedinicu iz crtanja,
ali ovo što rade ne valja ništa! Uslijedio je mučan tajac i nakon minut – dva sa skele se prema
nezadovoljnom kritičaru polako okrenuo slikar Vušković, u to vrijeme i duhoviti karikaturista “Ježa”, i hladno mu odgovorio: Da, mi ovo radimo za one koji su imali, ili imaju najmanje
trojku iz crtanja. Hotel Onogošt je bio na dobrom glasu po gostoprimstvu, predusretljivosti konobara i dobroj
kuhinji. Renome prvorazredne ugostiteljske kuće uspješno čuva i povremenim novinama
koje gosti u početku teško prihvataju, ali se brzo na njih navikavaju. Knjiga utisaka otvorena
na recepciji hotela prepuna je najpovoljnijih ocjena gostiju. U noćnim satima grad je, tih
godina, gotovo pust. Stranac u noći jedine znake života mogao je prepoznati u hotelu Onogošt
u kome orkestar svira džez i klasičnu muziku. Krajem pedesetih u hotelu svira i nadaleko
poznati sastav. Maestro violinist Lajoš Šipoš, popularni Šipoš Bači, sa svojim orkestrom
animira i najtananije muzičko uho mađarskim romansama , rumunskim korama, divertismanima iz najpoznatijih opera. Nikšićani imaju priliku da uživaju u Kraljici čardaša i Grofici
Marici. Poneko i zapleše, ali partnerku za ples i nije lako naći, je od deset gostiju tek je jedna
žena. U Zelenoj sali političari i privrednici donose važne odluke za grad i život ljudi, intelektualci vode svoje rasprave, a u “boemskoj loži” odvija se neki drugi kafanski život