28/10/2025
KAKO JE BITI UGNJETAVAČICA U SVIJETU ŽRTVI.
Na jednoj od mojih edukacija u zajedničkom krugu istupio je muškarac koji je podjelio što je radio neprilično u životu, na koji način je nanosio bol drugim osobama u životu.
Nastao je tajac.
Ja sam osjećala zahvalnost, kao da je priznao i dio o meni, osjećajući da svi imamo manje ili veće zlostavljače u sebi.
Ne znam točno što su drugi osjećali, no voditelj je tada rekao nešto što mi se itekako usjeklo :
"Hvala ti što si imao hrabrosti ovo reći.
Mjesečno kroz naše intenzive prolaze stotine ljudi, i uvijek se kao voditelji pitamo – pa gdje su ti ugnjetavači, samo uvijek čujemo žrtve"?
Ja znam da ja JESAM i ugnjetavačica.
Muškarci u mom životu, i moji bližnji često su bili su žrtve, (i još su ponekad).Taj bijes i vlastitu nevrijednost koju sam nosila vrlo brzo i neprimjetno bi okrenula na njih. Jedan od najvećih primjera je svakako u partnerskom odnosu: ukazivala bi im na njihovu nevrijednost suptilno ili manje suptilno na dnevnoj bazi, nisam morala ništa ni reći znali su to po mom pogledu, a da ja nisam bila ni svjesna da to činim. Način i ton kojim bi izgovarala stvari, mada bi rečenica započinjala sa "Ljubavi..." zapravo je više zvučala i osjećala se kao "kretenu jedan nesposobni..."
Svaki put kad svjesno ili nesvjesno nekome kopam po nevrijednosti, kada manipuliram, prelazim granicu, raznim tehnikama dolazim do slamanja volje druge osobe – ja jesam ugnjetavačica.
Prilično mi je jasno da se to ne bi moglo odigrati u odraslom svijetu da sa druge strane ne postoji netko prijemčiv za to (ovdje isključujem djecu) nego zrela osoba koja je dobro sa sobom i to ne dopušta. Za igru ugnjetavača i žrtve potrebno je DVOJE, i jasno mi je da sam ja u nekim odnosima po drugim pitanjima bila žrtva, no to ne umanjuje ovaj moj dio.
Ono što je donjelo promjenu je-svjesnost da i ja to radim, a ne da su svi oni tamo eto "takvi i takvi" a ja eto "cvjetić", saznanje zašto to radim i zacjeljenje tih dijelova mene koji su da bi preživili upogonili eto, ove za okolinu nimalo ugodne mehanizme samoobrane.
Zgrozila sam se kada mi je sjelo da to činim, i da sam itekako "uspješna "u tome i da to upravo radim najbližima, "najvoljenijima" no donjelo je zapravo nevjerojatnu promjenu.
To da maknem fokus sa "njih" i počnem postavljati pitanje "što je meni?", da vidim što mi je to potrebno da se prestanem tako osjećati da moram tako reagirati i divnu mogućnost da se ispričam i ponesem svoj dio priče te da preuzmem odgovornost.
Ovo je samo dio cijele ove priče, no čini mi se jedan važan dio...
Uvijek slušamo o "onima tamo" koji su zli, grozni, narcisi, ovakvi i onakvi.....
Ima li toga malo i u tebi i ima li toga u meni i više nego što uspjevam vidjeti?
Iskreno nam želim da upoznamo tog "negativca" u nama i saznamo što je potrebno da se taj preplašeni napadački oštri bodljikavi nas prigrli da bi mogao postati nježan i mekan ❤️❤️❤️
Sa ljubavlju
M
